Politika

MARINA RAGUŠ U SKUPŠTINI O RADENOVIĆU: "Vi ste svetlo lice ove države, ovog naroda, studenata, svoje porodice"

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Milos Tesic/ATAImages
  • Marina Raguš kaže da će prvi test nove parlamentarne većine biti spremnost na dijalog sa opozicijom na sednici 17. novembra.
  • Ocijenila je da pobednici izbora treba da preuzmu odgovornost i da je izbegavanje razgovora loš signal za državu i društvo.

Narodna poslanica Marina Raguš poručila je u obraćanju u parlamentu da predsedavajući konstitutivne sednice, profesor i matematičar Stojan Radenović, predstavlja "svetlo lice ove države i naroda“, ističući da je on njihov izbor jer je svetski priznat naučnik koji nije "ni politički, ni sociološki, a ponajmanje geopolitički eksperiment“.

- Hvala vam, gospodine predsedavajući. Vi ste moj izbor i naš, zato što ste moj i naš, zato što niste tuđi, zato što niste ni politički ni sociološki eksperiment, a ponajmanje geopolitički, zato što vam je bliži Leskovac i Beograd nego Strazbur i Brisel. Zato ste ogromni u mojim očima. Zato što ste čestiti. Zato što ste najviše radova pisali iz podruma zgrade u kojoj živite. Tada vas se nije sećala naučna zajednica da jednom od najbrilijantnijih umova na svetu pokaže dovoljno pažnje. Ali vas je nazvao jedan čovek, čije ime se teško pominje, kako beše, Nepomenik. Ne mogu da verujem da ste se toliko promenili nekada smo se znali. Ne mogu. Plače mi se. Dok vas nije pozvao taj čovek, i koji vas je vratio iz Saudijske Arabije zato što na Šangajskoj listi naš univerzitet je vrtoglavo padao. Vi ste tada tražili laptop koji vam nije obezbedio vaš fakultet, sramota. Jedan od sto najbrilijantnijih matematičara na svetu. Vi ste moj izbor, zato što vas znam kao čoveka, i zato što znam da biste na svaku uvredu reagovali. I zato što znam da biste zakrivili svakog, svaku ženu i svako dete, svakog ko je izvrgnut ovakvim poniženjima, ne samo poslednjih dve godine - rekla je ona i dodala:

- Nego mnogo duže, zato što biste nas prekorili svaki put kada pomislimo da pričamo drugačije, da nam čak i intenzitet govora bude drugačiji. Zato ste vi moj, moj i naš izbor. Zato što ste svetlo lice ove države, ovog naroda, studenata, svoje porodice. A znam, profesore Radenoviću, i tu muku, ali o tome neću da pričam sada, to je samo za mene i za vas. Ali znam da ste u Saudijsku Arabiju otišli jer ste morali o svojoj porodici da se brinete, kad drugi nisu hteli da sklone glavu u vašem pravcu. Jedan od sto najbriljantnijih umova naših dana. Zato se ponosim vama. I zato što znam da svakoga isto gledate, bilo žena, muškarac, pripadnik bilo koje političke organizacije, nacionalne manjine. Vi vidite ljude i ne-ljude. To je jedina i moja razlika. Zato ste moj. I zato sam mnogo ponosna na vas. Ja znam da vi nećete biti predsednik ove skupštine, ali se ponosim na svaki sekund mog vremena provedenog.

- Strana, a znam i dobar deo Srbije. I one vaše komšije koje drugačije politički misle od vas, i vaše prijatelje koje imate, da, i širom regiona i širom sveta, i one koji su vas prekorili što niste podržali blokade. Znam da ih volite, tako treba. To je srpski. To je hrišćanski. Ne znaju ljudi danas da čak i za pevnica to drvo u hramu upije dovoljno tamjana da ne možete da mrzite. Nije srpski. Nije hrišćanski. I znam da niste mogli da podržite nešto što je blokiralo vašu kuću i blokiralo sve ostale studente, i da ste bili za drugi nivo i vid dogovora i razgovora o svemu što muči i vaše kolege profesore i istraživače i sve studente, bez obzira na njihova politička ubeđenja. Jer to tako mora, tako treba. Znam da su vam bili strani plenumi iz više razloga. Sećate se nekih davnih plenuma kad se u ime naroda preko revala pravili dosijei.

- Jer je neko snimio nečiju vilu, ili ženu, ili hteo karijeru, pa rekao u ime naroda: "Smrt streljanjem". Arhive pune toga. Otvoreni su neki dosijei, pa smo našli tamo kolektivne jame po Srbiji, domaćice koje su u planinskim selima, zamislite, radile za naciste i za domaće okupatore, samo zato što su imale malo više zemlje. A heroji, da, oni heroji, partizani takođe. Ponosim se činjenicom da smo mi imali dva oslobodilačka pokreta, ali i oni heroji, partizani, koji su na svojim telima izneli tu pobedu. 1948. zaglaviše Goli otok. 1948. Muka mi je više od tih deoba, zato što jedan mali deo uspe da zatruje istorijski ostalo, i onda nam to kroz ključaonice uđe, pa se brojimo: po ovom ili onom razlogu. A neko to piše. Gleda i piše.

- Drage kolege, ja vam od srca čestitam vašu pobedu i želim vam puno sreće. Niste ni jednog momenta prepoznali potrebu da se politički artikuliše za ovako malu, ponosnu zemlju sa toliko podela, dobrim delom nametnutih, umetnutih. Dobro su uradili ovaj projekat, ali vam garantujem, i profesore Čupiću, vi ćete biti izabrani za predsednika. Ne mogu da sudim o vašoj biografiji, ne znam vas. Šestoro dece obavezuje, kao i svako dete ovde koje sedi, čak i dete gospodina Vučićevića, koje je gledalo kako mu oca razvlače, ponižavaju. Evo, tu je, među nama. Verujem, borićete se i za njega. Profesore Čupiću, i ta pesmica obavezuje, malopre niste bili tu. Ne peva se po diktatu, nego iz srca, jer verujete, jer ste tada bliže njemu, a to je nama jedini kategorički imperativ, jedino zvezdano nebo, jedini nepristrasni sudija koji će svakom, počev od mene, da sudi onako kako treba, ni po babu ni po stričevima.

- Mojim prijateljima, braći i sestri u Hristu: danas se sudi i presuđuje, hapse se ljudi, otimaju od porodica, lome im se kosti, zato što je opet neko bacio oko na ono što imaju. Pred decom, profesore Čupiću, pred decom. Milicija hapsi dete od 19 godina, jer mu je otac vlasnik jedne lokalne televizije. 19 godina, dete. Eto gde smo mi, dame i gospodo, danas. Pružamo i srce i ruku da se politički artikuliše sve ovo što se dešava, a vidim, većih problema ćete imati vi nego mi, mi smo opozicija. Mi čak po definiciji, ima ovde profesora koji to znaju, možemo da budemo protiv svega. Nećemo. Hoćemo da budemo za sve dobro i da pomognemo, koliko god to možemo. Mi smo platili svaku svoju grešku, a bilo ih je puno na ovim izborima. Ali nemojte vi tim putem da idete. Nije dobar taj put. Za sve ono što su drugi sakrili od vas, i potpuno sam uverena da ni vi lično ne znate o tome, evo već sada izviru brojne analize na mnogim zapadnim, a i onim malim istočnim univerzitetima.

- Ko vas je napravio, koliko platio, kako je trebalo da izgleda 25. dan meseca oktobra? Sve se više pominju te analize, i ja prosto ne mogu da verujem, i žao mi je, jer znam da među vama ima čestitih ljudi, da se spremao Majdan, ljudi, a samo jedan čovek je uspeo to da spreči, tako što je u 09:30 priznao rezultate. Ne verujete? Pa evo, videćete te analize. Gde beše ambasador koji je bio u Kijevu baš u periodu Majdana? Gde je sada? Ali dobro, ne morate vi da verujete Marini, pošto ste počeli sa takvim komentarima. Marina je pripremila, i zato je profesor Radenović i moj, i naš, izvor, nešto što duboko uznemirava. A evo, pozvaću se na taj izvor. Od 16. novembra: ko se u ime nove vlasti predstavlja kao zaštitnik privrednika, ko su grupacije koje reketiraju i prete privrednicima i građanima po zemlji? Uputili su vam javno, sajt je direktno, nema veze sa Srpskom naprednom strankom, mi smo tamo redovna tema, u negativnom kontekstu.

- Uputili su vam javno neka pitanja, ima ih 7 ili 8, da ih ne čitam sve. Nije u redu. Da, i vi ste pomenuti, i još neki drugi ljudi. Neću da pričam o tome, ali očekujemo odgovor. 16. novembar, direktno. Građani su u strahu, reketiraju se. I to radi neka grupa koja se poziva na "dobre kontakte" sa vama. Da im vi to omogućujete, obećavate i obezbeđujete. U ovom tekstu se piše o "spiskovima crnim". Je l' to Srbija zaslužila u 21. veku? A pritom, među tim spiskovima se, izgleda, nalaze i neki od vaših. Zato direktno postavlja ova javna pitanja. I zato je 16. novembra izašao sa odlukom. Ali vidim, i studenti i vaš studentski pokret je takođe nezadovoljan. Pa je Marina i to obezbedila, pošto Marini ne verujete, po definiciji. Jer ja pripadam onom delu koji ste dehumanizovali. Ali eto, ne ljutimo se. Nazvali ste nas "ćacad". Šta to znači? Ne znam. I sve ostalo. Znate, u onom istom danu kada je majka Aleksandra Vučića napadnuta na Kalenić pijaci samo zato što joj je majka. .. Evo, recite, objasnite mi, molim vas, čime je to zaslužila.

-Angelina Vučić, samo zato što ga je rodila. I nije jedina; ima još majki, sestara i žena, negde i baka, koje su na isti način izmaltretirane. To nema veze sa politikom; deo su naših porodica. Neki od nas pričaju o tome, neki ćute. Sramota je. E sad, kako se i zašto vaši studenti bune i odriču mnogih, imaćete prilike. Ja vidim da sam uzela 12 minuta, nije mi to bila namera. Eto, Nova je pisala o tome, pogotovo studenti iz Niša ili Vranja, jer se pozivaju neki na njih i kadriraju na Medicinskom fakultetu u Nišu. I to će biti samo početak. Zato što mi znamo taj put. Svaka strana delegacija sa kojom budete pričali, ovo je to vreme, ne odgovornosti, nažalost, nego naplate, će u ovim danima i ovim mesecima da vam isplati svoj račun. A na prvom mestu, znate to jako dobro, nekada smo se.

- Onaj geopolitički, i onu podršku što ste dobili. Jer to su isti ljudi, verovali ili ne, profesori sa kojima smo mi razgovarali 14 godina. I zbog kojih smo mi počišćeni, između ostalog 25. Jer ono što su oni nama ispostavili kao račun, Aleksandar Vučić nije hteo da plati. A to ćete videti vrlo brzo. Ja opet kažem: platili smo mi svoje greške, i bilo ih je mnogo. Pogotovo one bahate i brutalne, po lokalu, prepuno. Ali o tome je Vučić govorio i u samoj kampanji. Pričao je o temi o kojoj se ne priča. Ali iznad svega, i time završavam, nije hteo da plati onaj najteži geopolitički račun. Koji ćete, bojim se, morati da objasnite i platite svim građanima koji su glasali za vas. Zato smo ponudili dijalog. Zato smo ponudili, iako znamo šta je namera, da u onih 1. 700 ljudi, to je skoro pa pola-pola ako računamo i one koji nisu glasali.

- Mi ovde artikulišemo. Ja znam da geopolitika jeste tema koja izaziva ovakve reakcije, ali građani Srbije, i ovo mi je profesoru Radenoviću najvažnije: vreme naplate je stiglo. Daćemo sve od sebe da Srbija pobedi, ali se bojim da ova apsolutna većina će morati da objasni građanima, ne na referendumima, nego sa odlukama koje će morati da provedu. Picula vam je dao 6 meseci, lično znam da imate 3, za one geopolitičke odluke koje Brisel traži od vas. I ne znam to samo ja, to znaju i neki među vama. 

- Stoga, profesore Radenoviću, znam da taj račun nikada ne biste hteli da platite, polažete ga svojoj savesti, zvezdanom nebu iznad vas, svom narodu, svojoj državi. O vama, podjednako kao što bi na tom mestu mogla da sedi samohrana majka i žena sa sela, i bilo koja žena. Jer to je politička odluka, zamislite onih koji biraju. Ali, profesore Radenoviću, vi ste moj, i volim vas zbog toga kakav ste čovek, i zato ćete našu podršku uvek imati. Srbija će pobediti.